Snimak sednice Komisije za žalbe Saveta za štampu 29.02.2024.
🎥Snimak sa javne sednice Komisije za žalbe Saveta za štampu, održane 29.02.2024, možete pogledati na našem Jutjub kanalu putem sledećeg linka:
🎥Snimak sa javne sednice Komisije za žalbe Saveta za štampu, održane 29.02.2024, možete pogledati na našem Jutjub kanalu putem sledećeg linka:
IZVEŠTAJ O RADU SAVETA ZA ŠTAMPU U 2023. GODINI
RAD KOMISIJE ZA ŽALBE
Savet za štampu je od januara do decembra 2023. godine primio 125 žalbi, što je znatno više nego prethodne godine, kada su stigle 84 žalbe. Medijacijom je rešeno 20 žalbi, Komisija je razmatrala 66, dok su ostale ili odbačene jer nisu ispunjavale formalne uslove (najčešće zato što podnosilac žalbe nije bio lično oštećen) ili je podnosilac odustao od žalbe. Komisija je u 26 slučajeva odlučila da Kodeks nije prekršen, a u gotovo svim slučajevima kada je doneta odluka o prekršaju Kodeksa, bilo je prekršeno više tačaka Kodeksa.
Članovi Komisije za žalbe Saveta za štampu prošle godine su najčešće odlučivali da su mediji kršili tačke iz prvog poglavlja Kodeks novinara koje se odnosi na istinitost izveštavanja (76 puta), zatim iz poglavlja Odgovornost novinara (54 puta) i iz poglavlja Novinarska pažnja (51 put). Odeljak Poštovanje privatnosti prekršen je 40 puta.
Najveći broj žalbi su podneli su pojedinici – 74, nevladine organizacije su podnele 37 žalbi, članovi Komisije za žalbe 6, pet firmi i institucija i tri političke partije.
Žalbe podnete od januara do decembra 2023. godine:
1.Autonomni ženski centar – Mondo – žalba rešena medijacijom, objavljeno reagovanje
11.Zlatko Čobović – Srpski telegraf – javna opomena
12.OO SNS Vlasotince – Jugpress – prekršen Kodeks, odluka je objavljena
13.Anonimna žalba – Rešetka.rs – odbačena žalba
14.Danilo Kovačević – Autonomija.info – odbačena žalba, podnosilac nije lično oštećen
15.Udruženje „Slovakinje nisu…“ – Vreme – odbačena žalba, tekst objavljen pre usvajanja Kodeksa novinara Srbije 2006. godine
16.Goran Jović – Jugmedia – prekršen Kodeks, odluka je objavljena
17.Goran Jović – Rešetka.rs – javna opomena
18.Zoran Gavrilović – RTS.rs – podnosilac odustao od žalbe
21.Nemanja Šarović – Blic/Blic.rs – prekršen Kodeks, odluka nije objavljena
22.Boris Borojević – Novosti.rs – žalba rešena medijacijom, uklonjen tekst i objavljeno izvinjenje
23.Udruženje Da se zna – Alo.rs. – nije prekršen Kodeks
25.Udruženje Za tebe #važno je – Direktno.rs – prekršen Kodeks, odluka je objavljena
27.Valentina Arsić Arsenijević – Kurir.rs – nije prekršen Kodeks
28.Udruženje građana Patrija – Direktno.rs – žalba razmatrana sa žalbom udruženja Za tebe #važno je
29.Sandra Popović – Sremske vesti – javna opomena
30.Dragana Ćendić – Ozonpress – nije prekršen Kodeks
31.Jovan Ćirić – Pančevac – nije prekršen Kodeks
32.Biljana Stanković – TV Happy – odbačena žalba, medij nije u nadležnosti Saveta
33.Sandra Stanković – Večernje novosti – odbačena žalba, nisu dostavljeni tekstovi na koje se žalba odnosi
34.Ivana Milošević – Starčevačke novine – odbačena žalba, ne odnosi se na konkretan medijski sadržaj
40.Gordana Pejović – Nportal – žalba rešena medijacijom, uklonjen tekst
41.Gordana Pejović – Blic.rs – odbačena žalba, podnosilac nije odgovarao na dopise sekretara
42.Gordana Pejović – Kurir.rs – žalba rešena medijacijom, uklonjena fotografija
43.Gordana Pejović – Telegraf.rs – žalba rešena medijacijom, uklonjen tekst
45.Gordana Pejović – Nova.rs – odbačena žalba, podnosilac nije odgovarao na dopise sekretara
46.Pokret levica – više medija – odbačena žalba, podnosilac nije ovlašćen da podnese žalbu
54 . Komora socijalne zaštite – Novosti.rs – žalba rešena medijacijom, uklonjeni tekstovi
106.Svetozar Živković – Kurir – odbačena žalba, istekao rok od 90 dana
107.Mario Spasić – Nova – javna opomena
108.PU Pčelica – Niška inicijativa – pdbačena žalba, sadržaj uklonjen pre podnošenja žalbe
109.Katarina Tomašević – Nova.rs – nije prekršen Kodeks
110.Katarina Tomašević – N1.rs – nije prekršen Kodeks
125.Igor Braunović – Kurir/Kurir.rs – prekršen Kodeks, odluka je objavljena
Jedna sednica Komisije za žalbe održana je na Filološkom fakultetu u Nišu 25. maja, dok se sednice Komisije od septembra održavaju u Pres centru UNS, da bi se povećala transparentnost rada Komisije. Snimci svih sednica su postavljeni na Jutjub kanal Saveta. Rad Komisije za žalbe finansira Delegacija EU u Srbiji.
U avgustu je istekao četvorogodišnji mandat članovima Komisije, pa od sepetmbra Komisija zaseda u novom sastavu. Konkurs za izbor novih predstavnika javnosti u Komisiji raspisan je 4. maja i trajao je mesec dana. Prijavljeno je šest kandidata, a UO je 16. juna izabrao troje novih članova Komisije: Anu Martinoli, Sanju Pavlović i Rodoljuba Šabića. Do početka septembra, UNS, NUNS; Asocijacija medija i Lokal pres su, u skladu sa svojim procedurama, izabrali i ostalih osam članova Komisije: Oliveru Milošević, Jelenu Petković (UNS), Tamaru Skrozzu, Milenu Vasić (NUNS), Jelku Jovanović, Zlatka Čobovića i Filipa Švarma (AM) i Nadeždu Budimović (Lokal pres).
OSTALE AKTIVNOSTI
Monitoring dnevnih novina
Savet za štampu je i ove godine, uz podršku Delegacije EU u Srbiji, pratio poštovanje Kodeksa novinara Srbije u devet dnevnih novina sa nacionalnom pokrivenošću u periodu od 1. jula do 31. decembra 2023. Rezultati monitoringa, koji su i ovoga puta radile novinarke Tamara Skrozza i Vera Didanović, predstavljeni su na tribini 13. februara 2024. godine. Prema tim rezultatima u posmatranom periodu zabaležen je ukupno 5.551 prekršaj Kodeksa novinara Srbije, a mediji koji su najviše kršili Kodeks su Alo, Srpski Telegraf i Informer. Najčešće su kršena poglavlja Kodeksa koja se odnose na odgovornost novinara i istinitost izveštavanja, a primetno je povećanje prekršaja koji se odnose na poštovanje privatnosti i to, pre svega kad je reč o zaštiti maloletnika. Ovo je, inače, prvi put za devet godina koliko Savet za štampu radi monitoring dnevnih novina da je period praćenja prekršaja Kodeksa obuhvatio celu kampanju za parlamentarne, pokrajinske i lokalne izbore u delu gradova i opština. Po ocenama istraživačica, u toku predizborne kampanje većina medija je bila gotovo potpuno zatvorena za promociju stavova i ideja opozicije, što je u neskladu sa obavezom objektivnog, potpunog istinitog i blagovormenog informisanja. Izveštavanje o opoziciji je bilo uglavnom negativno, a u tabloidima je objavljen veliki broj nepotpisanih tekstova u kojima se iznose neistine o opozicionim strankama i njihovim liderima uz potpuno ignorisanje njihovih demantija, dok je istovremeno o vlasti izveštvano isključivo pozitivno. Zabeleženo je i da provladini mediji objavljuju reakcije vlasti na izjave i stavove opozicije koje nisu prethodno preneli, a bilo je i naslova sa njihovim navodnim izjavama, iako to nikada stvarno nisu rekli. Osim politike, problematična je, kao i obično, bila i crna hronika, a budući da je posmatran period u kojem su se mediji još dosta bavili masovnim ubistivom u OŠ Vladislav Ribnikar početkom maja, zapaženo da objavljivane serije tekstova o maloletnom ubici, koji je pretvoren u neku vrstu medijske zvezde, što dodatno uznemirava i porodice žrtava, ali i čitavu javnost.
Istraživanje „Izazovi medijske samoregulacije u digitalnom dobu“
Savet za štampu je 28. novembra predstavio istraživanje „Izazovi medijske samoregulacije u digitalnom dobu“ autorki Tanje Jakobi i Tanje Maksić. Istraživanje se, između ostalog, odnosi na znanje novinara o medijskoj etici i samoregulaciji, kao i na izazove koji proizilaze iz digitalizacije. Poseban fokus u istraživanju je na pravu na zaborav i na korišćenju veštačke inteligincije (VI), a rezultati pokazuju da mediji ne saopštavaju korišćenje VI jer smatraju da to nije nešto što bi čitaoci želeli da znaju. Ispitanici su rekli da novinari koriste resurse Saveta za štampu, najviše Kodeks i Smernice, dok polovina ispitanika smatra da Kodeks treba prilagoditi novim tehnologijama. Istraživanje sadrži i analizu odluka Komisije za žalbe iz 2021. i 2022. godine, koje se odnose na onlajn medije. Kada je u pitanju zaštita privatnosti maloletnih lica i prava na zaborav, analiza je pokazala da se na perfidan način zadire u privatnost maloletnika što će im predstavljati problem u kasnijem životu. Još jedan razlog kršenja Kodeksa, ocenile su istraživačice, jesu velike nedoumice u situacijama sa kojima se novinari ranije nisu susreli, poput masovnih ubistava koja su se desila u maju ove godine. Kada je u pitanju odnos novinara prema Savetu za štampu, istraživanje pokazuje da Savet uživa veliki ugled i da transparentnost njegovog rada ide u prilog tome. Ne postoji sumnja da su u Komisiji za žalbe ljudi koji se zaista bave svojim poslom na profesionalan način i čije odluke su zasnovane na argumentima.
Regionalni skup samoregulatornih tela jugoistočne Evrope
Predstavnici samoregulatornih tela iz Ljubljane, Sarajeva, Podgorice, Skoplja, Tirane, Prištine i Beograda na regionalnom sastanku, održanom 20. i 21. novembra u Beogradu, razmenili su iskustva o aktuelnim etičkim dilemama i unapređenju profesionalnih standarda. Skup je održan u organizaciji Misije OEBS-a u Srbiji i Saveta za štampu, a na skupu je, između ostalog, ocenjeno da postoji globalni trend rasta nepoverenja u medije kao i da mediji i saveti za štampu, kao čuvari novinarske etike, igraju ključnu ulogu u podržavanju novinarskih standarda i služe kao podsetnik i medijskoj industriji i novinarima da je u interesu društva, ali i samih novinara, da se samoregulišu i izgrade poverenje sa publikom. Učesnici skupa su se posebno bavili govorom mržnje u medijima, kršenjem prava na pretpostavku nevinosti, zaštitom privatnosti i privatnih podataka, načinom izveštavanja o nasilju i masovnim zločinima, kao i o posebno osetljivim kategorijama, kao što su žene i deca, ali i o etičkim aspektima upotrebe veštačke inteligencije u novinarstvu. Posebna pažnja bila je posvećena etičkim izazovima u vezi sa upotrebom veštačke inteligencije, koja može da predstavlja veliki izazov u budućnosti i niko u ovom trenutku ne može tačno da predvidi sve moguće zloupotrebe ovog alata. Mediji u regionu veštačku inteligenciju već koriste i više nego što javno priznaju, i neophodno je što pre izraditi pravila i samoregulatorne mahanizme za njihovu primenu. Time bi se izbegle i zloupotrebe u medijima, ali i potreba da ovu oblast reguliše država.
Izložba “Lažne vesti“
Izložba namenjena mladima i borbi protiv lažnih vesti nastavila je svoju turneju. Tokom 2023. godine je 2,460 gimnazijalaca videlo izložbu u Kragujevcu, Gornjem Milanovcu i Kikindi.
Izložba je osmišljena da podrži predmet „Jezik, mediji i kultura”, a nastavnici su je dočekali kao korisno nastavno sredstvo. Školama je poklonjeno 200 primeraka „Leksikona medijske pismenosti“ koji su podeljeni učenicima. Da bi unapredili interakciju sa učenicima izložba ima svoj Instagram profil.
Konsultacije sa medijima i predstavnicima socijalnih radnika
Komora socijalne zaštite i Savet za štampu organizovali su 6. jula sastanak sa predstavnicima medija kako bi se unapredilo medijsko izveštavanje o žrtvama tragičnih događaja, pre svega o deci. Neposredan povod bila je tragedija u Ribnikaru, kao i izveštavanje medija o devojčici koju je zlostavljao otac. Svesni da su posledice neprofesionalnog i neodgovarajućeg medijskog izveštavanja brojne i često nepopravlјive, učesnici su se složili da je neophodno pronaći mehanizme kako bi se izbeglo kršenje Kodeksa novinara, a posledice ovakvog izveštavanja umanjile. U narednom periodu, predstavnici Komore socijalne zaštite, Saveta za štampu i medija realizovaće različite aktivnosti u cilјu preveniranja neprofesionalnog izveštavanja i zaštite dostojanstva žrtava tragičnih događaja.
Ostalo
Tokom 2023. Savet za štampu je odgovorio na 80 upita lokalnih samouprava za ukupno 1,409 medija koji su učestvovali na konkursima za sufinansiranje medijskog sadržaja od javnog interesa. U više slučajeva novac je dodeljen medijima za koje je Komisija za žalbe više puta u toku jedne godine odlučila da su prekršili Kodeks novinara.
Predstavnici Saveta za štampu akivno su učestvovali u javnim raspravama koje su prethodile usvajanju novog Zakona o javnom informisanju i medijima, a prisustvovali su i sastancima koji su tim povodom održani sa predstavnicima Vlade Srbije i Misije OEBS-a. Vlada je prilikom izrade predloga zakona odstupila od rešenja iz Medijske strategije, ali i od predloga radne grupe za izradu zakona, pa je tako nuđeno više, za Savet neprihvatljivih rešenja u vezi sa uvažavanjem odluka Komisije za žalbe prilikom dodele novca medijama na konkursima za projektno sufinansiranje. Parlament je konačno usvojio zakon u koji je uključena odredba da se prilikom dodele sredstava moraju uzimati u obzir mere koje je izrekao Savet za štampu u periodu od godinu dana pre konkursa.
Da bi se obezbedila veća vidljivost rada Komisije za žalbu angažovana je novinarka koja je napisala četiri izveštaja sa sednica Komisije i objavila ih i na sajtu NUNS-a, što je povećalo i broj izveštaja drugih medija o aktivnostima Komisije za žalbe.
Od snimaka sednica Komisije izmontirani su kratki segmenti koji su distribuirani na društvenim mrežama sa pozivom da se pogleda snimak sednice na kojoj je razmatrana ta žalba. Ovi klipovi su pregledani čak 9,042 puta. Pošto je sadržaj povezan sa tematskim celinama iz Kodeksa, serijal je nazvan „Primeri iz prakse“ i od njega je napravljen modul koji se nalazi u delu sajta za onlajn obuku.
Učešće u javnim događajima:
Predstavnici Saveta za štampu učestvovali su i bili govornici na vše međunarodnih i domaćih skupova, među kojima su:
-Godišnji sastanak Asocijacije nezavisnih evropskih saveta za štampu (AIPCE) Antverpen
-Konferencija o uticaju veštačke inteligencije na medijsku fotografiju. (Centar za razvoj fotografije) Beograd
– Godišnji skup „Young media“ (DW Akademija) Beograd
-Godišnja Konferencija OEBS-a za medije jugoistočne Evrope održana u Skoplju
-Predavanje Filozofski fakultet, Univerziteta u Beogradu
Ilustracija: Mane Radmanović
Savet za štampu, nezavisno samoregulatorno telo, aktivno radi na izmenama i dopunama Kodeksa novinara Srbije.
– Kodeks, kao dokument koji propisuje etičke standarde profesije, napisan je još 2006. godine i trebalo bi ga malo osavremeniti, kaže za Cenzolovku Gordana Novaković, generalna sekretarka Saveta za štampu (SZŠ).
Novi kodeks će precizirati odredbe koje su dosad različito tumačene, jasnije će definisati govor mržnje, veštačku inteligenciju, diskriminaciju ili ko je javna ličnost, a uvešće i nove kategorije, kao što su vođenje kampanja protiv ljudi, pravo na zaborav
Vođenje kampanja protiv ljudi ili pravo na zaborav (uklanjanje sadržaja o nekoj ličnosti po zahtevu, ako su njena prava ugrožena i ako ne preteže javni interes, prim. nov) samo su neke oblasti koje postojećim kodeksom nisu pokrivene, a postoje i odredbe za koje je Komisija za žalbe SZŠ u dosadašnjem radu utvrdila da su im potrebne dodatne smernice ili male izmene, kaže Novaković i dodaje:
„Iz prakse znamo i da neke odredbe nisu dovoljno precizne i da ih mediji različito tumače.“
Ona kaže da će izmena biti u većini poglavlja Kodeksa, a da će verovatno doći i do izmena naziva i redosleda poglavlja.
Novim Kodeksom bi trebalo i da određeni pojmovi budu preciznije definisani: na primer, ko je javna ličnost, šta je govor mržnje, šta je diskriminacija…
Korišćenje alata veštačke inteligencije u medijima sve je prisutnija u Srbiji, a Gordana Novaković podseća da smo mi još 2021. godine „u Smernice za primenu Kodeksa u onlajn sferi uneli odredbu koja se odnosi na upotrebu veštačke inteligencije“.
Reporteri bez granica su krajem 2023. doneli Parisku povelju, sa 10 smernica za etičku upotrebu i razvoj sistema VI u oblasti medija. Novaković ističe da postojeća odredba u Smernicama za primenu Kodeksa pokriva gotovo sve što je u Pariskoj povelji, ali da će se sve to „svakako naći u novom Kodeksu“, i dodaje:
„Savet za štampu je krajem prošle godine radio istraživanje ‘Izazovi medijske samoregulacije u digitalnom dobu’ sa posebnim fokusom na korišćenje veštačke inteligencije i prava na zaborav. Polovina ispitanika rekla je da Kodeks treba prilagoditi novim tehnologijama.“
Predlog novog Kodeksa će možda već narednog meseca ići na javnu raspravu, kaže Gordana Novaković.
Nakon toga, ona očekuje da će ga krajem godine usvajati skupštine Udruženja novinara Srbije i Nezavisnog udruženja novinara Srbije, koji su doneli Kodeks.
Radna grupa koja priprema predlog izmena ima sedam članova – uglavnom novinara, nekih članova Komisije za žalbe Saveta za štampu, ali i pravnika i predstavnika akademske zajednice, koje su predložili UNS, NUNS, Asocijacija medija i Lokal pres.
„Konsultujemo se i sa predstavnicima pravosuđa i nevladinih organizacija“, kaže Novaković.
NAPOMENA: Tekst je dopunjen rečenicom o prethodnom istraživanju Saveta za štampu „Izazovi medijske samoregulacije u digitalnom dobu“ 28.2.2024. u 16 časova i 5 minuta.
Autorka: Danica Đokić
(Izvor: Cenzolovka) Uprave u Pančevu i Novom Sadu već godinama izdvajaju milione za tabloide koji krše Kodeks novinara i za nacionalne televizije koje podržavaju vlast. Posle donošenja zakona po kome je uslov da mediji koji dobijaju novac na konkursima ne budu kažnjavani zbog kršenja Kodeksa, iz budžeta u ova dva grada izdvojeno je devet, odnosno šest puta manje novca za medije
Tabloidi koji krše kodeks neće moći više da računaju na novac sa medijskih konkursa (foto: Cenzolovka)
Prema Odlukama o budžetu Grada Novog Sada i Grada Pančeva za 2024. godinu, iznos za medijske konkurse drastično je smanjen. Već godinama se na konkursima za medije za grad Pančevo izdvaja oko 40 miliona dinara (prošle godine 42), dok je ove godine opredeljeno samo 4,4 miliona dinara.
Slično je i u Novom Sadu – ranijih godina izdvajano je 85 miliona (iz dva konkursa), dok je ove godine budžet za medijske konkurse smanjen više od šest puta i iznosi 13,9 miliona dinara.
Ostali veći gradovi koji izdvajaju veću količinu novca za medijske konkurse, poput Niša (85 miliona prošle godine i 85,5 miliona ove), Novog Pazara (prošle godine 46, ove 39), za 2024. godinu predvideli su iste ili slične iznose.
Gradovi poput Leskovca ili Subotice su i povećali izdvajanja. Subotica sa 46,3 miliona u 2023. godini na 51 milion u 2024. Leskovac je uvećao sredstva za medije za čak 10 miliona – sa 40, koliko je bilo prošle, na 50 miliona ove godine.
Slično je i sa ostalim gradovima u Srbiiji: Vranje je prošle godine opredelilo za medijske konkurse 25 miliona, a ove godine za pet više; Pirot sa prošlogodišnjih 35 na ovogodišnjih 40 miliona; Zrenjanin je za medijske konkurse namenio po 20 miliona i prošle i ove godine; Čačak prošle godine 25 miliona, sada 20.
Nije jasno zbog čega su iznosi za medije u Novom Sadu i Pančevu drastično umanjeni, niti da li će i na koji način novac za medije biti dodeljen. U oba grada obećani su nam odgovori, koji do danas nisu došli do nas. Nije nam odgovoreno ni da li će rebalansom budžeta biti uvećana sredstva za medijske konkurse, niti na šta će biti potrošen novac koji je prethodnih godina služio za sufinansiranje medijskih sadržaja.
Tamara Filipović iz Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) za Cenzolovku kaže da nema opravdanja za ovakvo drastično smanjenje budžeta za projektno sufinansiranje.
Za medijske konkurse Pančevo već godinama izdvaja oko 40 miliona, dok je ove godine opredeljeno samo 4,4 miliona. U Novom Sadu se do prošle godine izdvajalo 85 miliona, ali je ove godine taj iznos 13,9
„Novi ZJIM propisuje da se jednom u tri godine radi sveobuhvatna analiza potreba za medijskim sadržajima u datoj zajednici koja bi trebalo da sadrži i neophodan budžet na godišnjem nivou koji se izdvaja u te svrhe. Kada organi koji raspisuju konkurse budu izradili ovu analizu, više neće biti moguće paušalno određivati koliko novca će alocirati za informisanje“, objašnjava Filipović.
Ona smatra da će ukidanje novca za medijske projekte imati za posledicu uskraćivanje relevantnih informacija građanima koje su im potrebne da bi donosili informisane odluke.
„To je ono što smo zapravo hteli da izbegnemo izmenama medijskih zakona i da unapredimo raznovrsnost i kvalitet medijskih sadržaja. Ali svaki zakon može da se izvrne u svoju suprotnost, što se nama u Srbiji dešava već decenijama unazad“, napominje ona.
Novim Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji je donet u oktobru prošle godine, pooštreni su kriterijumi za ocenjivanje projekta. Konkursne komisije, kao i ranije, oceniće koliko se svaki prijavljeni medij drži profesionalnih i etičkih standarda.
Obavezno je priložiti podatak da u prethodnoj godini nije izrečena mera Regulatornog tela za elektronske medije (REM) ili Saveta za štampu (SZŠ) – za štampane i onlajn medije. Sada postoji i sankcija za kršenje te odredbe za odgovorno lice, od 50.000 do 150.000 dinara.
Sada je obavezno priložiti podatak da u prethodnoj godini nije izrečena mera REM-a ili Saveta za štampu. Postoji i sankcija za kršenje te odredbe za odgovorno lice, od 50.000 do 150.000 dinara. Da li pojedini gradovi žele da izbegnu ovakve uslove?
Gordana Novaković, generalna sekretarka Saveta za štampu, za Cenzolovku kaže da ne može da zna zašto su iznosi za medije smanjeni u navedenim gradovima, ali da se nada da će nove odredbe unaprediti sistem projektnog finansiranja medija.
„Mislim da je dobro što je uvedeno bodovanje projekata, jer se smanjuje mogućnost proizvoljnog odlučivanja. Sada članovi konkursne komisije u principu neće moći da ignorišu naše odluke, kao što se do sada dešavalo, već će morati da oduzmu bodove medijima koji imaju izrečene mere regulatornih ili samoregulatornih tela, pod pretnjom sankcija iz zakona“, napominje Novaković.
Poštovanje Kodeksa, koje je kao uslov za dobijanje državnog novca u jednoj od faza predugačkog procesa usvajanja Zakona o informisanju i medijima, bilo je predmet ozbiljne rasprave među članovima radne grupe za izradu zakona, povremeno se činilo da će svako moći da osniva svoje savete, na čemu su insistirale pojedine vladine-nevladine organizacija iliti GONGO, udruženja koja podržavaju vlast.
Nedavno je donet i novi Pravilnik o sufinansiranju projekata za ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja, koji je objavljen krajem januara u Službenom glasniku. Za razliku od prethodnog, novi pravilnik predviđa bodovanje predloženih članova pri izboru komisije, bodovanje projekata po kriterijumima i obavezno raspisivanje konkursa do 1. marta tekuće godine, uz pretnju sankcijama ukoliko se poziv ne objavi do navedenog datuma.
I Pančevo i Novi Sad godinama na konkursima podržavaju i medije koji redovno krše Kodeks novinara Srbije. Prema podacima Saveta za štampu, u 2023. godini „šampioni u kršenju Kodeksa“, kao i prethodnih godina, bili su o Srpski telegraf, zatim Alo i Informer, Večernje novosti, pa Kurir. Upravo te medije finansiraju i pomenuti gradovi.
Samo prošle godine Grad Novi Sad je kroz dva konkursa izdvojio 2,3 miliona dinara za Adrija mediju, u čijem je sastavu tabloid Kurir. Tabloid Alo je dobio 1,5 miliona, Večernje novosti 2,34 miliona dinara. Najviše novca otišlo je Novosadskoj TV – čak 12,34 miliona dinara. Novac su dobile i druge komercijalne televizije koje podržavaju vlast – B92 čak tri miliona, TV Prva i Kopernikus po milion.
Evidentno je da za neprofesionalizam i kršenje Kodeksa televizije uglavnom prolaze nekažnjeno, s obzirom na to da REM većinu vremena ne radi svoj posao i ne kažnjava emitere za brojne prekršaje.
Grad Pančevo već godinama finansira tabloide, ali i pančevačke medije koji imaju izrečene mere Saveta za štampu i Regulatornog tela za elektronske medije (REM).
Naime, tokom 2019. godine Radio-televiziji Pančevo izrečene su tri mere upozorenja, ali je i nakon toga, 2020. godine, ova medijska kuća preko produkcija dobila čak 19 miliona dinara, od ukupno 40 miliona, koliko je izdvojeno za konkurs.
Iste 2019. godine Kodeks novinara Srbije kršio je i portal epancevo.rs, koji je dobio čak devet opomena Saveta za štampu, ali je taj medij na pančevačkom medijskom konkursu 2020. godine dobio 1,7 miliona dinara, a novac su dobijali i u drugim opštinama. Prilikom dodele sredstava, konkursna komisija ni tada, kao ni godinama ranije i kasnije, nije uzimala u obzir članove tadašnjeg Zakona o javnom informisanju i Pravilnika o obavezi pribavljanja izrečenih mera od regulatornih i samoregulatornih tela, niti kršenje Kodeksa novinara Srbije i medijskih zakona i pravilnika.
Lošu praksu izveštavanja preuzeo je i nedeljnik Pančevac, koji je postao svojevrsni šampion u kršenju Kodeksa tokom prethodnih godina. Tokom 2022. i 2023. taj nedeljnik je dobio najmanje 13 javnih opomena Saveta za štampu. Ipak, to nije sprečilo komisiju i gradonačelnika da im, kao i svake godine, dodele po nešto više od pet miliona dinara.
Pančevo svake godine finansira i neke od tabloida koji najviše krše kodeks, poput Informera, Srpskog telegrafa, Alo, Kurira…
Neizvesno je da li će, u skladu sa novim zakonom i pravilnikom, mediji koji krše Kodeks ostati uskraćeni za budžetski novac. Evidentno je da za neprofesionalizam televizije uglavnom prolaze nekažnjeno, s obzirom na to da REM većinu vremena ne radi svoj posao i ne kažnjava emitere za brojne prekršaje.
Nakon donošenja novog Zakona o elektronskim medijima REM je, prema mišljenju Tamare Filipović, generalne sekretarke Nezavisnog udruženja novinara Srbije, upao u još veću hibernaciju i sad ama baš ništa ne ispunjava od svojih zakonom predviđenih obaveza.
„Iz tog razloga jedan od kriterijuma – privrženost etičkim standardima za elektronske medije – komisije će ocenjivati najvišom ocenom, jer REM nije radio svoj posao, i zbog toga će, recimo, štampani i onlajn mediji biti u goroj poziciji, jer Savet za štampu vredno radi svoj posao“, smatra Filipović.
Neizmerno je važno da Agencija za privredne registre u što kraćem roku počne da beleži sva javna davanja koja odlaze ka medijima, a što je propisano novim zakonom (Tamara Filipović, NUNS)
Kada su u pitanju skromni budžeti opredeljeni za projektno sufinansiranje, koji su i do devet puta niži nego u prethodnoj godini u pojedinim opštinama, ona sumnja da je već pronađen način da se onima koji ne poštuju profesionalne standarde te ne rade u interesu javnosti već u interesu različitih interesnih grupa dodeli novac kroz druge mehanizme kao što su javne nabavke, direktni ugovori itd.
„Zbog toga je neizmerno važno da Agencija za privredne registre u što kraćem roku počne da beleži sva javna davanja koja odlaze ka medijima, a što je propisano takođe novim ZJIM“, ističe sekretarka NUNS-a.
Novi ZJIM i Pravilnik je između ostalog uveo i novinu da podržani projekat ne podrazumeva praćenje društvenih, ekonomskih, političkih, kulturnih, sportskih i drugih dešavanja na dnevnom nivou (vesti, centralna informativna emisija, jutarnji program, pregled dana i sl.), što je uobičajeni koncept velike većine podržanih projekata tokom poslednjih osam godina.
Pravilnikom je predviđeno da se proces projektnog sufinansiranja realizuje preko Jedinstvenog informacionog sistema, koji bi prema Zakonu trebao da počne da se primenjuje sledeće godine.
Što se tiče konkursnih komisija, i taj član je detaljniji i sada postoji i poseban formular za njihove biografije, koji bi, prema oceni Tamare Filipović, trebalo da pokaže stručnost ljudi koji sede u komisijama za ocenu projekata.
Autorka: Ivana Predić
Sednica Komisije za žalbe Saveta za štampu biće održana u četvrtak, 29. februara u 18 sati u Pres centru UNS.
Komisija će razmatrati sledeće žalbe:
1. Slobodan Petrović – portal RTV Vranje – tri žalbe (1, 2, 3)
2.Slobodan Petrović – portal Vranjska plus TV – tri žalbe (1, 2, 3)
3. Slobodan Petrović – Informer.rs
4.Nemanja Aleksić – Nova.rs
Sednica je otvorena za javnost.
(Izvor: Radio Kontakt Plus) Novi izveštaj Saveta za štampu Srbije, etnička distanca kada su u pitanju mediji na Kosovu, te pitanje kidnapovanih, nestalih i ubijenih novinara na Kosovu – teme su o kojima smo razgovarali sa novinarkom Jelenom Petković – članicom Međunarodnog pressinstituta, ali i Komisije za žalbe Saveta za štampu Srbije.
Prema najnovijem izveštaju Saveta za štampu Srbije, od 1. jula 2023. godine do kraja prošle godine Savet je zabeležio da je Kodeks novinara Srbije prekršen ukupno 5.551 put, da su mediji u većini prećutkivali ono što je negativno za vlast, da su se u blaćenju opozicije kao izvorima služili anonimnim nalozima na društvenim mrežama, kao i da se pisanje o estradi proširilo na krug ljudi za koje ne znamo uopšte čime se bave, dok je šampion po broju prekršaja tokom godine bio list Alo.
Na pitanje šta nam govori podatak da je zabeleženo gotovo 6.000 prekršaja novinarskog kodeksa, Petković pojašnjava da se to može tumačiti i kao dobra i kao loša vest.
“Dobra je da taj broj nije značajno porastao. Loša, naravno, jeste da je i dalje visok, odnosno da nema smanjenja” – kazala je Petković, podsećajući da se radi o izveštaju koji je rađen na osnovu monitoringa medija tokom izborne kampanje.
Dodaje da je u najvećoj meri kršeno prvo poglavlje kodeksa – istinitost u izveštavanju:
“Među negativne primere izveštavanja koleginice su istakle tekstove o masovnom ubistvu u beogradskoj osnovnoj školi Vladislav Ribnikar koje se dogodilo u maju prošle godine i da su se u medijima pojavljivali čitavi serijali o maloletnom ubici sa temama koje nisu bile javni interesi i koje su uznemiravale veliki broj građana”.
Upravo list Alo i prema našem monitoring prednjači kada je u pitanju dezinformisanje po pitanju Kosova, sa druge strane, dezinformsanje je posebno opasno u vreme tenzija.
“To zaista može dovesti do percepcije javnosti koja može da da podršku pogrešnim i opasnim politikama” – komentarisala je Petković.
“Dezinformacije takođe mogu da šire strah i mržnju i u nekim situacijama mogu čak i da navedu neke pojedince da počine nasilje što može negativno da utiče na celu zajednicu”.
Osvrnuli smo se i na nedavni tekst naše sagovornice “Etnička pristrasnost u medijima – sipanje benzina na žar” u kojem navodi da su medijska magla i selektivno izveštavanje dobro poznata mainstream matrica obaveštavanja o tragedijama i krizama na Kosovu.
Kako mediji na Kosovu, posebno oni koji izveštavaju na albanskom jeziku, doprinose etničkoj pristrasnosti kroz selektivno izveštavanje i stvaranje stereotipa o srpskoj zajednici?
Petković pojašnjava da kada se govori o etničkoj pristrasnosti u medijskom izveštavanju da se tu govori o situaciji “mi protiv njih – oni protiv nas”.
“Zauzimamo stav da je legitimno da na taj način izveštavamo, a naravno da nije. I jedna stvar koju sam radeći godinama na Kosovu primetila jeste da su određeni mediji na albanskom jeziku, a mislim da je sada, nažalost, to postalo dominantno – oni sistematski zanemaruju probleme srpske zajednice, a onda i stigmatizuju” – kazala je Petković, navodeći i konkretne primere.
“Jedan od primjera jeste i način izveštavanja o imovini manastira Visoki Dečani gde se često prenose komentari, sadržaj koji je neki političar napisao i napao i targetirao manastir. I onda se to tako prenosi bez rezerve, drugi portali preuzimaju, a nigde se ne objavljuje demanti, nema ni onog zlatnog novinarskog pravila – druge strane”.
Na komentar da smo kroz naš monitoring medija uočili identičnu situaciju kada je u pitanju uredba Centralne banke Kosova, odnosno da se mediji i kosovski političari bave kako će uredbom biti povećana transparentnost finansiranja, ali ne kako će ova uredba uticati na obične građane, Petković kaže:
“Nemamo razgovor, o tome pričamo ti i ja u jednoj temi koja se odnosi na medije, ali mi nemamo razgovor u medijima o toj situaciji, što bi bilo potpuno logično. Znači to je trebalo da mi ponudi neki novinarski tekst. A toga nema“.
Na pitanje šta onda novinari treba da urade, Petković ističe da je prva i jedina stvar – poštovanje etičkog kodeksa novinara svakog dana.
“Bez obzira na temu, bez obzira na priliku u kojoj se nalazimo, mi to moramo da radimo. I to je jedino rešenje, jedino ispravno. Naravno i naši urednici i vlasnici medija – oni takođe moraju biti posvećeni ovim vrednostima i da omoguće novinarima da slede te profesionalne standarde”.
Petković je i autorka čitavog niza tekstova, ali i istraživanja u vezi sa kidnapovanim, ubijenim i nestalim novinarima na Kosovu.
Sva ubistva i otmice desili su se između 1998. i 2005. godine. Za ove slučajeve niko nije odgovarao.
Na pitanje ko je zapravo zakazao i zašto i dalje imamo nerasvetljene slučajeve, Petković ističe da je svako nersvetljavanje ubistva ili kidnapovanja novinara neprihvatljivo, te da ima uticaja na čitavo društvo:
“Ono je opasno za društvo i to na nekoliko nivoa. Pre svega to je tragedija porodice i prijatelja osobe nad kojom je zločin počinjen. To je opasno za društvo zato što šalje poruku da nekom možete da oduzmete život i da ćete proći nekažnjeno, a opasno je i za novinarsku profesiju i za širi kontekst informisanja zato što ako se sve to dogodi i takvo jedno ubistvo ostane nekažnjeno, novinari mogu da dođu u situaciju i da biraju o čemu će pisati, jer ne žele da budu mete”.
Ona ističe da su zakazali svi oni koji su na Kosovu preuzeli odgovornost na sebe da se bave vladavinom prava.
“Borba protiv nekažnjivosti zločina nije samo da ispravimo greške iz prošlosti, to je sprečavanje da se slični zločini dogode i u sadašnjosti i u budućnosti. Nažalost, do sada je samo jedan slučaj rešen kao deo predmeta pred Tribunalom u Hagu, nijedan od ostalih nije niti propisno istražen, niti sudski gonjen” – pojašnjava naša sagovornica.
“Oni su žrtve zločinaca i žrtve su neadekvatne istrage”.
Na pitanje zašto je ta solidarnost važna u ovim slučajevima, Petković ističe da je to zato što moramo da razumemo da je napad na jednog novinara – napad na sve novinare.
“Ako ćutimo – da li mi onda ozbiljno shvatamo svoju profesiju? Da li razumemo odgovornost koju nosi naša profesija i etičke standarde i profesionalno izveštavanje koje sve to podrazumeva? Da li mi razumemo da smo svi u istom timu i da radimo i na objektivnom informisanju da bi naša javnost na kraju mogla da sazna šta su prave informacije i šta se zaista dešava. Mi smo svi u ovome. Na kraju zaista nam ostaje da se oslonimo sami na sebe, mi kao novinarska zajednica”.
“Svaki put kada se dogodi neki napad na novinara i dan danas – mi znamo da je to zato što je novinar rekao ono što je istina ili zato što je napisao ono što je činjenica. Mi braneći njega, branimo našu profesiju i sebe kao ljude koji rade u javnom interesu” – zaključila je Petković.
*Preuzimanje i objavljivanje sadržaja sa portala Kontakt Plus radija, nije dozvoljeno bez navođenja izvora.
(Izvor: mminstitute) Kada je prije pet godina portal eTrafika objavio priču o uspješnoj studentkinji medicine Maji Perišić, u ovom mediju vjerovali su da je riječ o još jednom uobičajenom tekstu kojim se predstavljaju talentovane mlade osobe iz Bosne i Hercegovine (BiH). Međutim, desetak minuta nakon objave teksta na društvenim mrežama, redakcija i glavna urednica eTrafike počeli su primati poruke i komentare brojnih nezadovoljnih čitalaca koji su tvrdili da priča nije tačna ili su bili uvjereni da je riječ o plaćenom tekstu s ciljem promocije osobe koja to nije zaslužila.
Urednica eTrafike Vanja Stokić našla se tada u izazovnoj situaciji jer je morala riješiti nekoliko problema – odgovoriti čitaocima na, uglavnom, agresivne poruke, pobrinuti se za mladu studentkinju novinarstva koja je tekst napisala u sklopu edukativnog programa eTrafike i u tom trenutku je mislila da će joj priča obilježiti cijelu novinarsku karijeru, ali i provjeriti tačnost priče i vidjeti gdje je došlo do greške.
Priča o Maji Perišić već je ranije bila ispričana u medijima, a tekst na eTrafici trebao je biti nadogradnja već postojećih informacija o njoj. U spornom tekstu, Perišić iznosi niz tvrdnji za koje će se kasnije ispostaviti da su netačne, na primjer, da je zaposlena na Medicinskom fakultetu u Banjaluci i da će postati najmlađa doktorica medicinskih nauka u istoriji BiH.
“Uglavnom, od cijele priče, stajalo je samo to da je bila prvakinja Republike Srpske u pružanju prve pomoći”, prisjeća se Stokić.
Zatražiti pomoć od kolega iz drugih medija
Pošto se prvi put susrela sa takvom situacijom, Stokić je zatražila savjete od drugih kolega koji su joj tada govorili da treba da se “pravi da se ništa nije desilo” jer će čitaoci ubrzo zaboraviti na sve, ili da obriše tekst.
“Meni to nije bilo ok. Ako si pogriješio, ako se baviš javnim poslom, priznaj grešku”, kaže Stokić i dodaje da nije željela da tekst objavljen na njenom portalu u budućnosti navede neke druge novinare da ponovo pišu takvu priču o istoj osobi.
Uslijedila je ispravka teksta uz izvinjene čitaocima, ali i nauk za budućnost.
“Ovo je slučaj koji obrađujemo na svakom novom programu i posvećujemo mu posebnu pažnju. Svaki put ljudima kažem ‘ne treba nam nova Maja Perišić’. Mi smo se poprilično opekli i trudimo se da nam se to ne desi ponovo”, kaže Stokić.
Iako su reakcije čitalaca bile oštre, a Stokić je lično primila mnogo uvreda koje su bile suvišne, ističe da joj je drago da je publika reagovala jer bez toga ne bi znala da je nešto loše uradila.
“Ako ljudi samo primaju medijski sadržaj, onako ravnodušno i pređu preko njega, mi nismo dobro odradili svoj posao. Meni je super kad dobijemo bilo kakvu reakciju od ljudi, bilo da nas kritikuju ili hvale, svaka nam je jednako vrijedna”, kaže Stokić.
U greškama vidi i priliku za napredak: “Ne volim da se okružim ljudima koji mi samo klimaju glavom i tapšu me po ramenu iako ja radim nešto loše jer od toga se ne napreduje. Napreduje se kada te neko izaziva i kada ti ukazuje na greške jer samim time poboljšavaš svoj rad.”
Važno je reagovati na sadržaje
Do velike promjene medijskog izvještavanja ne može doći na osnovu samo jedne prijave samoregulatornom tijelu. Za to je potrebno da se što više građana i nevladinih organizacija javlja, kažu iz Vijeća za štampu i online medije iz Sarajeva.
“Vijeće tek sada, ukoliko se osvrnemo unazad i analiziramo žalbe koje zaprimamo i koja su to kršenja, može da vidi pozitivne pomake u smislu smanjenja broja drastičnih kršenja Kodeksa za štampane i online medije. Ranije su se dešavali mnogo češće slučajevi kršenja odredbi koje se odnose na zaštitu određenih ranjivih grupa, na primjer, kada su u pitanju maloljetnici i različiti oblici diskriminacije tokom izvještavanja”, objašnjava Maida Bahto Kestendžić, projektna koordinatorka iz Vijeća za štampu i online medije.
Veliki iskorak je napravljen i u samoregulaciji govora mržnje u novinarskim tekstovima. U Kodeksu za štampane i onlajn medije urednička odgovornost je proširena i na komentare posjetilaca portala, te je vidljivo da pojedini urednici razvijaju mehanizme kojima će se boriti protiv govora mržnje i narušavanja prava drugih učesnika u diskusiji na slobodu izražavanja.
Iz Vijeća za štampu i online medije kažu da je važno i da su omogućili osobama koje pripadaju ranjivim kategorijama da im se obrate anonimno, odnosno uz mogućnost da Vijeće zaštiti njihov identitet, kako bi sadržaji koji krše Kodeks bili ispravljeni, ali da se pri tome ne nanosi dodatna šteta osobama koje bi mogle naići na određene probleme u lokalnoj zajednici ili biti dodatno stigmatizovane.
Srbijanskom Savetu za štampu oko 70 posto žalbi podnesu pojedinci, oko 20 posto nevladine organizacije, a ostali 10 posto. Žalbe treba, prije svega, da pruže satisfakciju onome ko je oštećen objavljenim sadržajem, a zatim i da medij izvuče pouku i ne ponavlja grešku, mada je takvo očekivanje nerealno, smatra Gordana Novaković, generalna sekretarka ovog samoregulatornog tijela u Srbiji. Ipak, izdvaja slučajeve u kojima su odluke imale efekta, kao kada je uredništvo jedne dnevne novine, nakon nekoliko odluka Komisije za žalbe da je to što ističu romsku nacionalnu pripadnost počinilaca krivičnih djela pogrešno, odlučilo poslati obavještenje urednicima i novinarima da tako ne smiju pisati.
“U još nekim redakcijama su, koliko znam, slična obavještenja dostavljena u vezi sa otkrivanjem identiteta maloletnika, takođe na osnovu naših odluka. Nažalost, ovo se ne poštuje doslijedno”, kaže Novaković
Na osnovu monitoringa dnevnih novina u Srbiji vidljivo je da je smanjen broj prekršaja pretpostavke nevinosti, na koji su se odnosile brojne odluke Komisije za žalbe, kao i skrivenog oglašavanja za koja sada i nemaju žalbe.
“Ne znači, naravno, da ga nema, ali je takvih slučajeva znatno manje”, kaže Novaković.
Smjernice za izvještavanje nakon žalbi građana
Građani Kosova žalili su se Savetu štampe na način izvještavanja pojedinih medija u slučajevima samoubistava, kao i na izvještavanje u kriznim situacijama tokom dešavanja na sjeveru zemlje, u septembru prošle godine. Nisu svi medijii u tim trenucima izvještavali poštujući etičke kodekse, te je dolazilo i do pojave objavljivanja lažnih fotografija, kaže direktor Saveta štampe Imer Mushkolaj. Za obje teme Savet štampe objavio je smjernice za izvještavanje, a u saradnji s Udruženjem novinara uputili su javni apel za poštivanje etičkog kodeksa.
Mushkolaj kaže da su većina medija koji su članovi Saveta štampe sada pažljiviji u pristupu osjetljivim temama koje se odnose na međuetničko izvještavanje i izvještavanje o marginalizovanim grupama, kao što je LGBT zajednica.
“U medijima na Kosovu ne možete pronaći neprikladnu terminologiju za ove grupe. Tako da su mediji mnogo pažljiviji u načinu izvještavanja koji bi mogao da podstakne govor mržnje”, govori Mushkolaj.
Kroz instituciju ombudsmana do kvalitetnijeg sadržaja pojedinih medija
U Crnoj Gori kao samoregulatorno tijelo postoje i ombudsmani i ombudsmenke pojedinih medija koji predstavljaju sponu između građana i civilnog sektora i konkretnih medija. Ombudsmanka Radio-televizije Crne Gore (RTCG) Danijela Popović objašnjava da od ukupno 20 žalbi koje je primila tokom 2023. godine, tri su poslali građani, a ostalo predstavnici civilnog sektora.
Institut Ombudsmana RTCG postoji skoro tri godine, a za to vrijeme su pristigli prigovori za neka ozbiljna kršenja Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore i Pravilnika o programskim principima i profesionalnim standardima u elektronskim medijima. Međutim, ombudsmanka ukazuje da je Savjet RTCG, na osnovu njenih izvještaja, samo u dva slučaja preporučio određene mjere.
,,U pitanju je slučaj u kojem je voditeljka Jutarnjeg programa iznijela neprimjereni komentar u razgovoru sa sagovornicima na temu nasilja nad ženama. Predmet o ovom slučaju je formiran i prije upućenih prigovora od strane velikog broja građana i organizacija, a voditeljka nakon ovog, mogu reći incidenta, jedno vrijeme nije mogla da se pojavljuje u programu”, objašnjava Popović.
U vrijeme ruske agresije na Ukrajinu, zabilježen je i slučaj novinara Radija Crne Gore koji je, podsjeća ombudsmanka ove medijske kuće, svojim komentarom stao u odbranu Rusije. Iako je ona uvažila žalbu upućenu zbog ovog kršenja profesionalnih standarda, Savjet nije donio nikakvu mjeru ili preporuku. ,,Ipak, nakon tog događaja, dešavanja u Ukrajini su se tretirala i tretiraju na RTCG-u isključivo kao rat u Ukrajini”, dodaje Popović.
Opsežna studija o samoregulatornim mehanizmima provedena u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj
Nekoliko nevladinih organizacija koje su članice Mreže za profesionalizaciju medija jugoistočne Evrope (SEENPM) nedavno su uradile veliko regionalno istraživanje analizirajući položaj u kojem se nalaze samoregulatorna tijela u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Turskoj.
Zaključak istraživanja je da samoregulacija može značajno poboljšati medijske sisteme u onim zemljama u kojima već postoji relativno visok i stabilan nivo medijskih sloboda i osjećaja za javnu odgovornost.
Samoregulatorni mehanizmi u regionu uglavnom nisu proizašli iz interne potrebe novinarske struke ili društva u kojem se nalaze nego su uglavnom formirani uz inicijativu, podršku i mentorstvo međunarodnih organizacija. Ipak, i pored prostora za poboljšanje rada ovih mehanizama u regionu, u svim zemljama postoje prilično dobri samoregulatorni okviri slični onima u zemljama sa bogatom demokratskom tradicijom. Ono što i dalje ostaje izazov je njihov mali uticaj na spremnost medija da uvaže kritike i zaista poboljšaju kvalitet svog izvještavanja i obavežu se na poštivanje etičkih kodeksa struke.
Regionalni pregled položaja samoregulatornih mehanizama u zemljama Zapadnog Balkana i Turske možete pročitati ovdje, a na ovom linku dostupan je pregled dobrih praksi samoregulacije iz cijelog svijeta.
Istraživanja su rađena u sklopu regionalnog trogodišnjeg projekta “Naši mediji: Inicijativa za unapređenje medijske pismenosti, dijalog i aktivizam” koju realizuju nevladine organizacije iz Zapadnog Balkana i Turske.
Regionalni program „Naši mediji: Inicijativa civilnog društva za razvoj medijske pismenosti i aktivizma, borbu protiv polarizacije i promoviranje dijaloga“ implementiraju partnerske organizacije SEENPM, Albanski medijski institut, Mediacentar Sarajevo, Vijeće za štampu Kosova, Institut za medije Crne Gore, Makedonski institut za medije, Novosadska novinarska škola, Mirovni institut i Bianet uz finansijsku podršku Evropske unije.
Ovaj članak je produciran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključivo odgovornost SEENPM-a i ne odražava nužno stavove Evropske unije.
Autorke: Hilma Unkić, Žarka Radoja i Teodora Đurnić
Izveštaj o monitoringu poštovanja Kodeksa novinara Srbije u dnevnim novinama u periodu od 1. jula do 31. decembra 2023. predstavljen je 13. februara 2024. godine na tribini pod nazivom „Koliko mediji poštuju Kodeks novinara Srbije“ koja je održana u Pres centru Udruženja novinara Srbije.
Devet dnevnih listova koji se distribuiraju na nacionalnom nivou napravilo je 5.551 prekršaj Kodeksa novinara Srbije, a mediji koji su najviše kršili Kodeks u periodu od 1. jula do 31. decembra 2023. godine su Alo, Srpski Telegraf i Informer. Najviše su se kršila poglavlja Kodeksa koja se odnose na odgovornost novinara i istinitost izveštavanja, saopšteno je na prezentaciji rezultata monitoringa koji je sproveo Savet za štampu, a koja je održana 13. februara 2024. godine.
Šestomesečnim monitoringom, koji su radile Tamara Skrozza i Vera Didanović, obuhvaćeno je devet dnevnih listova koji se distribuiraju na nacionalnom nivou. Evidentiran je 4.141 tekst u kome je prekršena bar jedna tačka Kodeksa, pa je zabeležen ukupno 5.551 prekršaj.
Najviše prekršaja po tekstovima imao je Alo (1065), zatim slede Srpski Telegraf (980), Informer (791), Kurir (448), Večernje novosti (430), Blic (229), Politka (121), Nova (62) i Danas (15).
Na početku prezentacije izveštaja Tamara Skrozza je napomenula da se monitoring ne uzima u obzir kada je u pitanju finansiranje medija putem medijskih konkursa, već samo odluke Komisije za žalbe Saveta za štampu.
Prema monitoringu, mediji su najviše kršili tačke poglavlja 4, koje se odnosi na odgovornost novinara i to 1629 puta i tačke poglavlja 1, koje se odnosi na istinitost izveštavanja (1624). Takođe, često su kršene i tačke iz poglavlja 7, koje se odnosi na poštovanje privatnosti (990 prekršaja).
U poglavlju 4 mediji su najviše kršili pravo na pretpostavku nevinosti, a bilo je i skrivenog oglašavanja, kao i diskriminacije, kazala je Tamara Skrozza.
„Ono što je ove godine novitet jeste kršenje poglavlja 1 koje je odmah tu pored poglavlja 4, a to je istinitost izveštavanja. Mi smo primetili da je to, pre svega, zahvaljujući izbornoj kampanji. Dakle, kada je počela izborna kampanja, mi smo imali više prekršaja pojedinačno po tekstovima“, navela je.
Ona je dodala i da je primetno masovno kršenje poglavlja 7, koje se odnosi na zaštitu privatnosti, a posebno obaveza zaštite identiteta maloletnika.
O vlasti sve najbolje, o opoziciji sve najgore
Ovo je prvi pur za devet godina koliko Savet za štampu radi monitoring dnevnih novina da je period praćenja prekršaja Kodeksa obuhvatio celu kampanju za parlamentarne, pokrajinske i lokalne izbore u delu gradova i opština.
Vera Didanović je ukazala na to da je u toku predizborne kampanje većina medija izveštavala o idejama i aktivnostima vlasti, ali uz potpuno prećutkivanje i selektivno informisanje kada je reč o onom što je negativno vezano za vlast.
Ona je rekla da su mediji gotovo potpuno zatvoreni za promocijiu stavova i ideja opozicije, što je u neskladu sa obavezom objektivnog, potpunog istinitog i blagovormenog informisanja.
„Izveštavanje o opoziciji je uglavnom negativno i u tabloidima nalazimo ogroman broj nepotpisanih tekstova u kojima se iznose neistine o opozicionim strankama i njihovim liderima uz potpuno ignorisanje njihovih demantija“, objasnila je Vera Didanović i kao primer navela slučaj „Aleksić i tast“ gde su mediji izveštavali o navodnim zloupotrebama budžetskog novca opozicionog lidera Miroslava Aleksića i njegovog tasta potpuno zanemarujući njegova podsećanja da je zbog takvog pisanja dobio više sudskih presuda.
Zabeleženo je i da provladini mediji objavljuju reakcije vlasti na izjave i stavove opozicije koje nisu prethodno preneli, a bilo je i naslova sa njihovim navodnim izjavama, iako to nikada stvarno nisu rekli. Takođe, primetno je mnogo tekstova kojima je cilj bio da se unese razdor među opozicione stranke.
Kampanje protiv socijalnih protesta
Monitoring je pokazao i da su brojni mediji u izveštavanju o višenedeljnom štrajku Pošte istog dana saznali da iza svega stoje „Đilas i Šolak“, dok u tekstovima ne postoje nikakvi dokazi za te tvrdnje, što govori mnogo o načinu uređivanja medija, u smislu da svi dobijaju informacije iz jednog centra.
Socijalni protesti građana (štrajk pošte i poljoprivrednika) u predizbornoj kampanji su okarakterisani kao politički, informacije su se objavljivale selektivno, a činjenice se prećutkivale.
„Kada su se izbori završili onda su tabloidi koji su prednjačili u ovakvom izveštavanju optužili Novu i Danas da su kršili izbornu tišinu i da su navijali za jednu određenu stranu i bili su vrlo aktivni u tim optužbama“, kazala je Tamara Skrozza.
Crna hronika – kršenje prava na privatnost dece, narušavanje dostojanstva žrtve i kršenje pretpostavke nevinosti
Osim politike, problematična je, kao i obično, bila i crna hronika, a Tamara Skrozza je navela nekoliko karakterističnih slučajeva.
„O ubistvu sedamnaestogodišnje Noe Milivojev mediji su detaljno izveštavali kršeći sva moguća pravila. Prekršeno je pravo na pretpostavku nevinosti. Mi smo istog dana imali fotografiju, ime i prezime i adresu osumnjičenog. Prekršeno je pravo na dostojanstvo žrtve time što je detaljno iznošen način na koji je osumnjičena osoba navodno uništavala delove njenog tela. Time su se mediji bavili danima, nedeljama i mesecima. Ni to nije bilo dovoljno pa su se uključile famozne komšije“, rekla je Skrozza i napomenula da ’komšije’ nisu relevantni svedoci i izvori, iako su bile vrlo zastupljene u crnim hronikama.
U posmatranom periodu naročito je bilo zapaženo da su se pojavljivali čitavi serijali o maloletnom ubici iz Ribnikara. Prema rečima Tamare Skrozze ovakavo izveštavanje remeti društveni konsenzus čitave stvari i dodatno uznemirava porodice žrtava jer je od tog dečaka napravljena neka vrsta medijske zvezde.
„Imamo druge teme kojima bi mediji trebali da se bave kada je u pitanju masakr u Ribnikaru. Time se mediji nisu bavili, suštinom stvari, fenomenom , uzrocima itd. nego su se bavili stanjem u psihijatrijskoj bolnici. To nije izveštavanje u javnom interesu“, navela je ona.
Na estradi (skoro) ništa novo
Kada je reč o estradi, ono što je zanimljivo je da fokus nije više samo na rijalitiju, nego se krug estradnih ličnosti proširio na ljude nepoznatih zanimanja, a koji su porodica, prijatelji i navodni ljubavnici ljudi koji se pojavljuju u rijalitijima.
„Tako da sad imamo veliki broj ljudi koji do sada nisu uopšte bili poznati, a onda dodatno imamo i njihove bližnje koji su još manje poznati i za koje još manje znamo šta predstavljaju i zašto su tu gde su. Tako da su čitave stranice estrade koje su na početku naših monigtoringa pre devet godina bile posvećene ovom ili onom pevaču, pa sad nama može da se svidi ili ne svidi, sada je posvećeno anonimnim ličnosti koje jedino pričaju prljavštine iz spavaćih soba jedni o drugima. To je opšta tema“, objasnila je Skrozza.
„Kada se sve sabere, situacija nije vesela. Mislim da treba za istoriju da ostane zabeleženo kako se u ovom vremenu pisalo i izveštavalo“, zaključila je.
Komisiji stiglo 125 žalbi tokom prošle godine
Generalna sekretarka Saveta za štampu Gordana Novaković predstavila je rad Komisije za žalbe tokom posmatranog perioda.
Ona je rekla da je tokom prothodne godine stiglo 125 žalbi, od čega 50 u periodu monitoringa. Komisija je razmatrala ukupno 30 žalibi. U 12 slučajeva je odlučeno da Kodeks nije prekršen, dok je u ostalim slučajevima čak 51 put je prekršeno poglavlje 1, koje se odnosi na istinitost izveštavanja. Zatim sledi poglavlje 5 – novinarska pažnja- koje je prekršeno 33 puta, poglavlje 4 – odgovornost novinara – 22 puta, a privatnost 14 puta.
„Ono što je i u žalbama i u monitoringu prisutno je da je najčešće u ovim tekstovima prekršeno više tačaka Kodeksa. Nikad nije u pitanju samo jedna tačka ili samo jedno poglavlje“, dodala je Gordana Novaković.
Ona je navela i da su se prvi put tokom predizborne kampanje, ali i nakon izbora Komisiji za žalbe obraćali politički akteri, kako stranaka na vlasti tako i iz opozicije.
Zaključci :
– U odnosu na prethodni monitoring, zabeležen je izvestan rast prosečnog mesečnog broja prekršaja Kodeksa, ali ipak nije dostignut rekord iz 2021. godine, kada je zabeležena najveća mesečna učestalost kršenja Kodeksa u poslednjih pet godina.
– I dalje tabloidi prednjače u kršenju Kodeksa. Najveći broj prekršaja ove godine napravio je Alo, a kao najprofesionalniji i ove godine pokazao se Danas.
– Ukupno je zabeležen 4141 tekst u kome je prekršena bar jedna tačka Kodeksa, ali se ne može govoriti o jasnom trendu rasta ili pada uočenog broja prekršaja Kodeksa.
– Kao i ranijih godina, Kodeks se najčešće krši u izveštavanju o domaćim političkim temama, krivičnim delima i estradnim temama.
– Najčešće su kršene tačke poglavlja 4, koje se odnose na odgovornost novinari poglavlja 1, koje se odnosi na istinitost izveštavanja. U veoma velikom broju krše se i tačke iz poglavlja 7, koje se odnosi na poštovanje privatnosti.
– Većina medija je tokom predizborne kampanje iscrpno izveštavala o aktivnostima i kampanji vlasti, uz potpuno prećutkivanje svega što je negativno u njenom radu. Istovremeno uočljiva je potpuna zatvorenost za promociju stavova i ideja opozicije.
– Izveštavanje o opoziciji uglavnom je izrazito negativno.
– Građanski protesti koji su održani tokom predizborne kampanje okarakterisani su kao politički, „u organizaciji Dragana Đilasa i Dragana Šolaka“.
– U izveštajima o krivičnim delima najčešće su kršene tačke o obavezi poštovanja prava na pretpostavku nevinosti, zaštiti maloletnika i dostojanstva žrtve.
– U slučaju masovnog ubistva u beogradskoj školi ”Vladislav Ribnikar”, mediji se nisu bavili suštinom, propustima sistema, posledicama po društvo, već efemernim aspektima tragedije.
– Termin ”estrada” je daleko širi nego ranije: to više nisu samo pevači i rijaliti zvezde, već bivši učesnici rijalitija, njihovi bračni partneri, bivši partneri, ljubavnici i ljubavnice, prijatelji.
– Nastavljena je praksa detaljnog prenošenja događaja iz rijaliti programa – s eksplicitnim opisima seksa, svađa i nasilja, ali i onoga što se dešava učesnicima, a formalno ne spada u rijaliti.