Snimak sa sednice Komisije za žalbe Saveta za štampu 26.05.2022
Snimak sa današnje sednice Komisije za žalbe Saveta za štampu održane u prostorijama Saveta za štampu možete pogledati na našem Youtube kanalu, putem sledećeg linka:
Snimak sa današnje sednice Komisije za žalbe Saveta za štampu održane u prostorijama Saveta za štampu možete pogledati na našem Youtube kanalu, putem sledećeg linka:
Sednica Komisije za žalbe Saveta za štampu biće održana u četvrtak, 26.maja u 18 sati u prostorijama Saveta za štampu.
Komisija će razmatrati sledeće žalbe:
1.Sindikat RTS Nezavisnost – Blic
2.UG „Slovakinje nisu ’zuske’, ni kućne pomoćnice, ni ’totice’, ni ’skotice’“ – Dnevnik.rs
4.Nataša Stojković – Rešetka.rs
Sednica je otvorena za javnost.
Samo u drugoj polovini prošle godine, Savet za štampu registrovao je oko pet hiljada tekstova u kojima je prekršena bar jedna odredba Kodeksa.
Prema Kodeksu, novinar je, između ostalog, dužan da poštuje pravo na privatnost i pravo na dostojanstvo žrtve. Nije dozvoljena zloupotreba fotografija i podataka dobijenih od istražnih organa. Poželjna je i empatija prema porodici koja je doživela tragediju.
Novinarka An Mari Ćurčić, pokrenula je kampanju “Stavi se u moje cipele”, ne bi li i tako ukazala na štetnost neprofesionalnog izveštavanja.
“Ono što je najgore danas, često govorimo o tabloidima. Nažalost, praksa neprofesionalnog, neprimerenog izveštavanja o događajima koji uključuju ljudsku patnju i bol– pa sad, da li je reč o ubistvima, samoubistvu, saobraćajnim i drugim nesrećama, nasilju u porodici, seksualnom, fizičkom nasilju, a praksa se preliva na medije za koje kažemo da su profesionalni, da nisu tabloidni”, rekla je An Mari Ćurčić u podkastu “Bermutski trougao”
A porodica, ili nema snage ili ne zna kome da se obrati. Jedna adresa može da bude Savet za štampu – oni ne mogu da kazne počinioce, ali mogu zvanično da zabeleže kršenje Kodeksa.
“Novinari bi morali, po Kodeksu, u takvim situacijama da posebno vode računa o tome kako izveštavaju. Da čak ima detaljnih uputstava o tome da moraju da prilagode, ton, pitanje, da snimatelji, foto-reporteri moraju da posebno vode računa kad snimaju takve kadrove. Da moraju da štite privatnost ljudi o kojima pišu, da moraju da poštuju njihovo dostojanstvo, što uključuje i dostojanstvo žrtve, i da pokazuju saosećanje sa porodicom te žrtve. Sve to najčešće izostaje nego se dešava sve suprotno od toga”, napomenula je Gordana Novaković iz Saveta za štampu.
Mediji koje je Komisija za žalbe Saveta za štampu više puta kažnjavala ne bi trebalo da dobijaju novac od države – ali u praksi nije tako, posebno na lokalnom nivou. Kada je reč o oštećenima, retko im se obraćaju. Na primer, u slučaju suicida, samo dva ili tri puta.
Izuzetak je slučaj “malčanskog berberina”, kada je bilo više od dvadeset prijava – Savetu za štampu su se čak obratila i ministarstva.
https://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/drustvo/4822119/matej-peris-izgubljeni-kodeks.html
Novaković ističe da nije netačno kada se kaže da postoji interes javnosti, ali dodaje da nije suština u tome da li smo objavili informaciju nego na koji način.
„Zašto to da se dokazuje fotografijama u kom je stanju leš i u kom su stanju organi, odvratni i nepotrebni detalji. Kad je reč o Savetu za štampu, ovaj slučaj nam se činio drastičnim. Možemo ovo što sada radimo – da apelujemo na kolege da to ne rade, da vršimo pritisak na državu da novcem iz budžeta ne finansira ovakvu vrstu sadržaja, da čitaocima ukazujemo da mogu da se pobune protiv ovakve vrste sardžaja, bojim se da ovo predugo traje, bojim se da je jako teško izaći iz toga, bojim se da je čaraobni štapic u rukama tih medija, to nije u skladu sa pravilima profesije i sa ljudskim, i dok ta vrsta dogovora ne bude postignuta ovo će trajati“, ocenila je Novaković.
Ona je dodala da to nije isto kao kada je predsednik Aleksandar Vučić pokazivao slike raskomadanih tela, jer njega ne obavezuje Kodeks novinara.
„On je objasnio zbog čega je smatrao da to treba uraditi. Čime su se urednici medija rukovodili. Fotografije su dobili od policije, vi ne treba to da objavljujte“, kazala je Novaković.
Nevena Martnović kaže da je zakon jasan – zabranjeno je objavljivanje takve informacije.
„Iako su dobili od nekog, a nemaju dozvolu od porodice, to je kršenje. Ljudi nisu svesni, kad kliknu da objave to, to je zauvek ostaje, nikada neće moći da se povuče, ovde će generacije porodica biti obeležene za ceo život, to mora stalno da se podvlači, moramo da razmišljamo o budućnosti, Internet sve pamti i nema nazad“, rekal je ona i navela sličan primer iz Slovenije.
„Napravljen je mini-projekat na oglašivače da povuku sve svoj oglase iz tih tabloida i to se desilo. To je bila ad-hok akcije, ni sud ni etika ne mogu da izvrše jak pritisak. Ako bi se udružili to bi bio jedan od dobrih mehanizama, očigledno je da je ovo u našem društvu široko rasprostranjeno, moramo da se šokiramo svaki put i da pokušamo da ovakvu vrstu izveštavanje zaustavimo“, rekla je Martinović.
Novaković kaže da se tabliodi rukovode klikovima, da od toga zarađuju i da vesti sa ovakvim sadržajem imaju najveću posetu, ali da to ne može da bude jedini kriterijum.
„Čak i da postoje neki standardi koji moraju da se poštuju, mora da postoji neka empatija, ne govorimo o tome da li se poštuje kodeks, ovo su stvari elementarne pristojnosti, ne verujem da bi voleli da čitaju nešto tako o ljudima koje poznaju“, zaključila je Gordana Novaković.
Gošće N1 o tabloidnom izveštavanju: Odvratni detalji, Internet sve pamti
Mediji moraju da poštuju dostojanstvo žrtve
Objavljivanjem fotografija tela mladića, koje je nekoliko meseci bilo u vodi i nepotvrđenih navoda iz istrage, više dnevnih listova i portala prekršilo je Kodeks novinara Srbije i uznemirilo javnost.
Savet za štampu podseća kolege i koleginice da, prema Kodeksu, nije dozvoljena zloupotreba fotografija i podataka dobijenih od istražnih organa.
Pre i iznad svega, apelujemo na njih da poštuju pravo na privatnost i pravo na dostojanstvo žrtve.
Savet za štampu poziva medije da pokažu empatiju prema porodici stradalog mladića, uvaže svoje čitaoce i ne dozvole dalje urušavanje već urušenih profesionalnih standarda.
Upravni odbor Saveta za štampu
Komentarišući današnje naslovne strane nekoliko medija koji su objavili fotografije tela žrtve, za koju se kasnije potvrdilo da je u pitanju Mateja Periš, hrvatski državljanin za kojim se već mesecima traga, Novaković je ocenila da je razlog kršenja „prava na privatnost i prava na dostojanstvo žrtve“ to što medijski radnici i urednici u određenim medijima nemaju svest.
„Posebno zabrinjava aspolutni nedostatak empatije, bilo kakvog saosećanja sa porodicom žrtve, bilo kakvog pijateta te žrtve“, dodala je Novaković gostujući na Insajder televiziji.
Odgovarajući na pitanje zašto se godinama ne menja praksa medijska eksploatacije nesreće, Novaković ocenjuje da je očigledno razlog u tome što oni „ne vide što bi bilo šta menjali“.
„Očigledno misle da im to donosi profit, zaradu, čitanost… Mi najčešće dobijamo tu vrstu odgovora, da to ljudi žele da čitaju, ili čak licemerna objašnjenja da postoji interes javnosti da se to objavi“ , dodala je sekretarka Saveta za štampu.
Ona je istakla da Savet za štampu nema zakonska ovlašćenja niti mogućnost da izriče finansijske kazne.
„Ako mediji ne osećaju posledice toga što krše zakon, ne vide razlog da prestanu sa tom praksom koja ima donosi neki profit“, dodala je Novaković.
I to je dovelo do toga, kako je istakla, da sada postoji takmičenje ko će više objaviti odvratnih detalja.
https://insajder.net/teme/novakovic-sve-ono-sto-zabranjuje-novinarski-kodeks-u-odredenim-medijima-postalo-je-standard
„Očigledno je da onaj slogan “krv podaje novine” ima veći primat. To dokazuju današnje naslovnice, ne bih rekla svih tabloida ali velikog broja tabloida. Na nama je, na javnosti i društvu da reagujemo, da apelujemo na nadležne da reaguju“, kaže An Mari Ćurčić, novinarka i predstavnica inicijative „Za tebe – važno je“.
Kodeks novinara Srbije jasno definiše kako treba, a kako ne treba izveštavati o ovakvim slučajevima. Nagađanje o identitetu pronađenog tela, objavljivanje fotografija, nepoštovanje privatnosti, dostojanstva i integriteta ljudi nije profesionalno. Ćurčić kaže da se stiče utisak da novinarski kodeks više nikome ništa ne znači, ali smatra da i pored svega postoje primeri dobre prakse na koje treba ukazivati.
„Naravno da tu nema javnog interesa i čini mi se da smo u poslednje vreme skloni da upadamo u tu zamenu teza. Kada govorimo o izveštavanju, konkretno mislim na rubriku hronika. Nije problem da postoji crna hronika, da izveštavamo o događajima koji uključuju ljudsku patnju i bol. Problem je način na koji to radimo“, naglašava Ćurčić za Insajder.
Nezavisno udruženje novinara Srbije pozvalo je juče redakcije koje su objavile uznemirujuće fotografije i snimke da ih uklone jer, kako su naveli, ljudsko dostojanstvo je važnije od profita. Međutim, tabloidi ne samo da nisu uklonili sporni sadržaj sa svojih portala, oni su ga objavili i na naslovnim stranama svojih štampanih izdanja za danas.
An Mari Ćurčić jedna je od osnivačica kampanje „Stavi se u moje cipele” čiji je cilje skretanje pažnje građana i stručne javnosti na posledice tabloidnog i senzacionalističkog izveštavanja o događajima koji uključuju ljudsku patnju i bol. Ona poručuje da pre svakog „klika, šera i komentara“ svi treba sebe da zapitaju kako bi reagovali da se deli sadržaj njihovih bližnjih.
Generalna sekretarka Saveta za štampu Gordana Novaković gostujući u današnjem Markeru ocenila je da je razlog kršenja „prava na privatnost i prava na dostojanstvo žrtve“ to što medijski radnici i urednici u određenim medijima nemaju svest, ali da ulogu ima i to što ne postoje sankcije.
„Ako mediji ne osećaju posledice toga što krše zakon, oni ne vide razlog da prestanu sa tom praksom koja ima donosi neki profit“, dodala je Novaković.
https://insajder.net/teme/slucaj-peris-i-nova-medijska-ekploatacija-nesrece?fbclid=IwAR0_HnU8Q9eaAN8AZdlISna_CksCtM-F49kv9R-t9LRyTXClptBOk5Q9tBQ
Učenici tri odeljenja prvog razreda Prve begradske gimnazije danas su učestovali u u svojevrsnom javnom času medijske pismenosti. Osnovni pojmovi, kao što su dezinformacije, lažne vesti, medijske manipulacije, objašnjeni su im kroz izložbu ,,Lažne vestiˮ postavljenoj u holu gimnazije. Izložba, koju je organizovao Savet za štampu, otvorena je danas, a učenici će moći da je vide do kraja naredne nedelje.
Profesorka predmeta Jezik, mediji, kultura Jelena Jevremović objasila je učenicima zašto je važno da se upoznaju sa sadržajima panela, koji treba da im pomognu da lakše razlikuju prave od lažnih vesti i pomogni im da budu bolje informisani.
Učenici su sa Gordanom Novaković, generalnom sekretarkom Saveta za štampu i Izabelom Branković, direktorkom Asocijacije medija, razgovarali o tome koliko se često sreću sa dezinfomacijama, kako se one šire, da li i sami učestvuju u tome, kao i o tome zašto su one opasne, na koji način ih ugrožavaju i kako mogu da utvrde da li onaj ko je objavio vest manipuliše njima. Bilo je reči i o tome na koji način se mladi informišu, da li se i koliko može verovati medijima, kao o statusu novinara danas.
Izložba se sastoji od četiri „totema“ u prostoru i učenicima nude odgovore na pitanja: zašto su lažne vesti loše iako su zabavne, šta su dezinformacije, ko najčešće širi lažne vesti, kakva je uloga u tome influensera i poznatih ličnosti.
Izložba će u septembru biti predstavljena i srednjoškolcima u u Novom Sadu.
Izložbu „Lažne vesti“ Savet za štampu je pripremio u okviru projekta “Izgradnja poverenja u medije u jugoistočnoj Evropi i Turskoj – faza dva.”, koji su podržali Evropska komisija i Unesko.
#TrustInMediaSEE
Na društvenim mrežama došlo je do rasprave zbog slike na čijem se sadržaju vidi lice rahmetli muftije Zukorlića navodno pred ukop u selu Orlje, što su pojedini mediji u Sandžaku i internet portali preneli na svojim naslovnim stranama vebsajtova.
U pitanju je sadržaj koji može da uznemiri porodicu i bližnje, ali i ljude koji nisu bili u vezi s preminulim. Takođe, reč je i o kršenju prava na privatnost porodice, kao i o kršenju prava na dostojanstvo preminulog. Mediji moraju da vode računa o kodeksu koji propisuje ova pravila, ali da pre svega izveštava u interesu javnosti. A ova i ovakva fotografija ne spada u taj domen, rekla je Skrozza.
Ona smatra da razlozi objavljivanja ovakvog sadržaja u medijima i internet portalima su “klikovi i senzacija”.
Takav prizor po automatizmu, prirodno, privlači pažnju. Isto kao što bi telo preminulog čoveka na ulici privuklo prolaznike, iako i sami znaju da je to neprimereno. Dakle, cilj je bio senzacionalizam, ili tzv “klikabilnost”.
Ovakav slučaj svakako predstavlja ozbiljno kršenje profesionalnih standarda i vrlo težak “faul” u etičkom smislu, kaže za 020 media Tamara Skroza.
Građanski aktivista Teo Taraniš takođe smatra da ovakvom sadržaju nije mesto na društvenim mrežama i da je kao takav uznemirio javnost.
Smatram da je objavljivanje takvog sadržaja bilo neprimereno i nepotrebno. Osim uznemiravanja javnosti, taj sadržaj je u suprotnosti sa nekim običajnim normama u lokalnoj zajednici, pa je kao takav predstavljao samo dodatno skandalizovanje celog događaja koji se toga dana odigrao u Novom Pazaru.
(Teo Taraniš)
Taraniš se javno putem društvene mreže Facebook obratio sinu rahmetli muftije Zukorlića koji je takođe objavio spornu sliku na društvenim mrežama, pozivom da se ,,prestane sa izlaganjem apsolutno neprimerenog sadržaja.”
On kaže da je reakcija publike bila različita jer su pojedini lokalni portali preneli njegovu objavu i da u komentarima su pisale razne pretnje i uvrede što Taraniš smatra da predstavlja i pretnju po njegovu ličnu bezbednost.
Jedan deo je podržao objavljivanje te fotografije, dok je drugi deo negodovao. To nam negde pokazuje da jedan deo javnosti i dalje do kraja ne razume ulogu medija, već očekuje i traži senzaciju pa i po cenu urušavanja svakog novinarskog standarda. I lokalni portali se onda tome prilagođavaju. Vrlo slično tome, i moj lični osvrt na ta dešavanja preneli su neki lokalni portali gde se u komentarima na te vesti mogu pročitati brojne pretnje i uvrede. To na određeni način predstavlja i pretnju po moju ličnu bezbednost. Takav način komunikacije pokazuje da se tu ne radi samo o stavovima neistomišljenika, već da je u pitanju mnogo veći problem napada na slobodu govora i mišljenja.
(Teo Taraniš)
Emir Tutić / 020media.info
Izvor: (Zoomer.rs) Juče je u Beogradu održana regionalna medijska konferencija „Where have diverse voices gone”, na kojoj je učestvovao i naš portal, kao primer dobre prakse prekogranične saradnje za priču o inicijativi „Otvoreni Balkan”.
Na konferenciji su predstavljeni rezultati monitoringa medija u balkanskih zemljama. Osnovni nalaz ovog monitoringa u svim zemljama jeste visoka prisutnost seksizma, iliti govora mržnje prema ženama, kao i govora mržnje prema LGBT zajednici.
Govoreći na panelu „Mediji i govor mržnje: uloga (samo)regulacije”, predstavnica Saveta za štampu Gordana Novaković istakla je političari i dalje koriste zapaljivu retoriku koja podstiče diskriminaciju i govor mržnje, ali i da imamo medije kojima je širenje negativnih stereotipa o manjinskim grupama i politici susednih država uređivačka politika.
„To je neki opšti okvir, ali ako se pogledaju pojedinačni tekstovi – teško je naći govor mržnje u samim tekstovima. On se preselio iz tekstova u komentare čitaoca, koji nisu toliko na portalima medija, već na zvaničnim stranicama na društvenim mrežama. Tu je govor mržnje direktniji“, istakla je Novaković i dodala da nekada mediji intoniraju tekst tako da namerno isprovociraju ove komentare, a nekada određeni događaji, kao što su Prajd ili fudbalske utakmice, sami po sebi provociraju komentare. Međutim, nekad nije jasno šta je do tih komentara dovelo.
„Imali smo niz rasističkih komentara na vest o smrti Kofi Anana. Ko je to mogao da očekuje? Isto tako, pojavili su se homofobni komentari nakon prijema na kom se naša premijerka pojavila sa svojom partnerkom. Nekad je teško predvideti šta može da isprovocira tu vrstu komentara“, objasnila je Novaković.
Medijski stručnjaci sve češće primećuju jednu vrstu manipulacije koju mediji koriste, gde svesno biraju sagovornike koji su poznati po negativnim i neprijateljskim stavovima.
„Oni govore ono što novinari žele da kažu, a ne smeju, a onda se pred Savetom za štampu brane da su oni samo preneli nečije mišljenje“, zaključila je Novaković.
Kada je reč o žalbama koje dobija Savet za štampu, veći broj žalbi se odnosi na diskriminaciju nego na govor mržnje. Deo problema je to što Savetu za štampu može da se obrati samo osoba koja je lično ugrožena, ili nevladine organizacije koje zastupaju prava manjinskih grupa ugroženih govorom mržnje ili diskriminacijom u medijima. Najčešće su to Romi i LGBT osobe, a zatim kosovski Albanci i Hrvati. Trećina žalbi se rešava medijacijom i to su najčešće upravo teme vezane za govor mržnje, te mediji često bez problema uklone sporni sadržaj nakon reakcije Saveta za štampu, što je ocenjeno kao pozitivni pomak, kao i to što je diskriminatornog sadržaja prema LGBT osobama sve manje.
Novaković: Pojedinim medijima govor mržnje je uređivačka politika