Skip to content

Inicijativa „Novinari poštuju Kodeks“

 

Dobrodošli na stranu

Inicijative „Novinari poštuju Kodeks“

Inicijativa ima za cilj da poveća svest javnosti o važnosti profesionalnih standarda u novinarstvu i doprinosu medija demokratskom društvu. Kroz deset intervjua sa istaknutim novinarima istražuje se uloga novinara u demokratskom društvu, kao i izazovi s kojima se suočavaju, poput dezinformacija, lažnih portala i različitih pritisaka. Iz intervjua su izdvojene edukativne poruke koje služe kao osnova za podsticanje saradnje između medijskih profesionalaca, institucija i civilnog društva. Ovakav pristup omogućava razmenu iskustava, unapređenje medijske pismenosti i jačanje poštovanja Kodeksa novinara.

DESET INTERVJUA

Nikolija Čodanović

Zoran Strika

Ana Martinoli

Nemanja Marinović

Verica Marinčić  

Bojan Cvejić

Tamara Todorović

Vera Didanović

Jelena Petković

Ivana Kragulj 

EDUKATIVNE PORUKE 

Etika i istina su temelj poverenja u medije

  • Kodeks novinara ostaje ključan vodič za odgovorno i etičko novinarstvo, iako je njegova primena u praksi često otežana.
  • Poštovanje kodeksa omogućava medijima da zadrže kredibilitet i da javnosti ponude proverene i objektivne informacije koje su osnova demokratskog dijaloga.

Slobodni i zaštićeni novinari čuvaju demokratiju

  • Napadi na novinare su udar na slobodu izražavanja i pravo javnosti da zna.
  • Samo društvo koje štiti novinare može imati slobodne i nezavisne medije.
  • Potrebna je snažnija institucionalna i društvena podrška novinarima koji se suočavaju sa pritiscima.

Borba protiv dezinformacija je odgovornost novinara i institucija

  • Lažne vesti narušavaju poverenje u sistem i šire manipulaciju.
  • Novinari moraju proveravati izvore, a institucije podržavati borbu protiv lažnih sadržaja.
  • Neophodna je saradnja između novinara, medija, institucija i civilnog društva u suzbijanju lažnih vesti i povećanju odgovornosti onih koji ih plasiraju.

Medijska pismenost je oružje građana protiv manipulacije

  • Obrazovani i informisani građani lakše prepoznaju manipulacije.
  • Razvijena medijska pismenost omogućava građanima da prepoznaju relevantne informacije, razumeju izvore i procene tačnost medijskog sadržaja.
  • Edukacija javnosti i posebno mladih je važan korak ka smanjenju uticaja dezinformacija.

Mediji su garant jednakog pristupa informacijama

  • Kada institucije selektivno komuniciraju, mediji moraju reagovati.
  • Transparentnost i jednakost u pristupu informacijama su ključni za funkcionisanje demokratije.

OKRUGLI STO – ZAKLJUČCI

 

Zaključci i preporuke:
Na osnovu diskusije na okruglom stolu formulišu se konkretni zaključci i preporuke sa ciljem:

ZAKLJUČCI

      1.  Nivo medijske pismenosti u Srbiji je veoma nizak, što potvrđuju istraživanja po kojima samo 12% građana aktivno proverava izvore i razlikuje činjenice od mišljenja, dok većina ne prepoznaje dezinformacije.
      2. Nedostatak sistemske edukacije o medijima ostavlja prostor za manipulaciju, posebno među mlađim generacijama koje konzumiraju informacije gotovo isključivo putem društvenih mreža.
      3. Mladi novinari su pod dvostrukim pritiskom – s jedne strane pokušavaju da očuvaju profesionalne standarde, a s druge trpe pritiske urednika, algoritama i publike, što često vodi u autocenzuru ili krizne odluke u uređivanju.
      4. Medijska pismenost u Srbiji nije jednako raspoređena među populacijom. Mladi često imaju tehničku pismenost, ali ne nužno i kritičku – razlika između korišćenja tehnologije i razumevanja medijskog sadržaja ostaje velika prepreka.
      5. Starije generacije su posebno podložne dezinformacijama, a najčešće ih primaju putem zatvorenih digitalnih zajednica poput Viber grupa, gde dominira neprovereni sadržaj i propaganda maskirana kao vesti.
      6. Obrazovni sistem kasni za potrebama savremenog društva. Iako postoje pojedinačne inicijative (npr. na FDU), sistemski pristup uvođenju medijske pismenosti u škole i univerzitete i dalje izostaje.
      7. Uloga medija je dvostruka – i kao deo problema i kao deo rešenja. Profesionalno novinarstvo je pod pritiskom profita, klikova i algoritama, dok etičko izveštavanje sve više ustupa mesto senzacionalizmu i polarizaciji.
      8. Mladi novinari se suočavaju s brojnim izazovima: loši uslovi rada, niske ili nikakve naknade, pritisak da postanu i „kreatori sadržaja“ i „viralni“, dok istovremeno pokušavaju sačuvati profesionalni integritet.
      9. Javni servis i nacionalne televizije zanemaruju svoju zakonsku obavezu da promovišu medijsku pismenost, ne samo kroz posebne emisije već i kroz kvalitetan i sadržajan program u celini.
      10. Nepoverenje u tradicionalne medije podstiče okretanje društvenim mrežama, koje se doživljavaju kao “prostor istine”. Međutim, upravo tu se šire najopasnije dezinformacije, jer su korisnici izloženi algoritamskim balonima i emocionalno nabijenim sadržajima.
      11. Pojam “lažne vesti” je postao oružje u borbi narativa. Gubi se razlika između činjenica i mišljenja, a sve češće se i profesionalni sadržaj svodi na borbu za vidljivost u digitalnom prostoru.
      12. Kritička medijska publika se ne rađa sama od sebe. Potrebno je dugoročno ulaganje u obrazovanje, profesionalni razvoj novinara i reformu medijskog sistema kako bi građani mogli prepoznati manipulaciju i zahtevati odgovorno novinarstvo.

      PREPORUKE:

      1. Uvođenje medijske i digitalne pismenosti u sve nivoe obrazovanja, od osnovne škole do univerziteta, kao obaveznih sadržaja, uz praktičnu obuku i rad na prepoznavanju propagande, spinova i lažnih vesti.
      2. Razvoj specifičnih programa za stariju populaciju, koji će obuhvatiti edukaciju o razlikovanju izvora, prepoznavanju lažnih objava na Viberu i društvenim mrežama, i upotrebi osnovnih digitalnih alata za proveru informacija.
      3. Povećanje odgovornosti javnog servisa i televizija sa nacionalnom frekvencijom da dosledno sprovode zakonom propisane obaveze o promociji medijske pismenosti i obrazovnog programa u širem smislu.
      4. Podrška i institucionalno priznanje neformalnog obrazovanja o medijskoj pismenosti, kao što su radionice, kratki edukativni video sadržaji, i saradnja između škola, fakulteta i medija.
      5. Mediji treba da razviju strategije kako da kvalitetne informacije postanu viralne. Primeri kao što su CINS, KRIK i Zoomer pokazuju da je moguće prilagoditi format bez gubitka sadržajne dubine.
      6. Borba protiv dezinformacija mora biti kolektivni napor, koji uključuje i oglašivače, producente sadržaja, obrazovne institucije, državne organe i samu publiku, jer se navike publike i stil konzumacije informacija međusobno uslovljavaju.
      7. Tehnološki razvoj (AI alati) dodatno komplikuje borbu protiv dezinformacija, ali i podiže potrebu za medijsku pismenost – publika mora da nauči da prepoznaje i manipulisani sadržaj koji izgleda „uverljivo“.
      8. Mlade redakcije treba osnažiti jer su bliže jeziku i interesima nove generacije. Portali poput Zoomer-a uspešno prenose ključne informacije na način koji je mladima dostupan, bez potrebe da „kliknu dalje“, već na samoj mreži.
      9. Kritička javnost mora da traži odgovore od institucija, a ne samo da komentariše reakcije građana i novinara – odgovornost za bezbednost i tačnost ne sme se prebacivati isključivo na medije.