Ivana Petrović
onlajn
23.09.2026.
Žalba rešena - PREKRŠAJ kodeksa
Nema dokumenata.
29.10.2026.
Na osnovu članova 19. i 21. Statuta Saveta za štampu i članova 15. i 16. Poslovnika o radu Komisije za žalbe, Komisija za žalbe Saveta za štampu u sastavu: Sanja Pavlović, Milena Vasić, Nadežda Budimović, Jelka Jovanović, Olivera Milošević, Jelena Petković, Filip Švarm, Zlatko Čobović i Dušan Aleksić, na sednici održanoj 29. 10. 2026. godine, jednoglasno izriče
JAVNU OPOMENU
Tekstom „U Nišu privatluk komanduje blokaderima: Medijski tajkun ’ugurao’ svoju novinarku Ivanu Petrović na blokadersku listu! (FOTO)“, objavljenim 23. septembra 2026. godine, portal „Republika.rs“
1.prekršio je tačke 1, 2, 3 i 4 Poglavlja I (Istinitost izveštavanja) Kodeksa novinara i novinarki Srbije o obavezi novinara/novinarki da tačno, objektivno, potpuno i blagovremeno izveste o događajima od interesa za javnost, poštujući pravo javnosti da sazna istinu i držeći se osnovnih standarda koje propisuje Kodeks, da prave jasnu razliku između činjenica koje prenose, komentara, pretpostavki i nagađanja, kao i odredbe po kojima je sa novinarstvom nespojivo objavljivanje neosnovanih optužbi, kleveta i glasina, a prećutkivanje činjenica koje mogu bitno da utiču na stav javnosti o nekom događaju jednako njihovom namernom iskrivljivanju ili iznošenju laži,
2.prekšio je tačku 2 Poglavlja II (Nezavisnost od uticaja), po kojoj ekonomski i politički interesi izdavača ne smeju da utiču na uređivačku politiku na način koji bi za posledicu imao netačno, pristrasno, nepotpuno i neblagovremeno informisanje javnosti,
3. prekršio je tačke 1, 2, 3 i 4 Poglavlja III (Odgovornost novinara/novnarki) o obavezi novinara/novinarki da rade u javnom interesu i da, u skladu sa profesionalnim normama, objavljuju činjenice neophodne građanima da donose informisane odluke, da neguju kulturu i etiku javne reči, ne koriste govor mržnje, agresivnu retoriku ili retoriku koja može podsticati na diskriminaciju ili agresivno ponašanje, da odgovornost javnosti ne podrede interesima drugih, a posebno ne interesima izdavača, korporacija, vlada i drugih državnih organa, kao i odredbu po kojoj su urednici/urednice odgovorni/odgovorne za celokupni sadržaj medija,
4.prekršio je tačke 1 i 3 Poglavlja V (Poštovanje dostojanstva), po kojima novinari/ novinarke ne smeju da diskriminišu, između ostalog, na osnovu rase, pola, roda, starosti, ličnih svojstava, seksualne orijentacije, jezika, vere, političkog i drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porekla, a moraju da poštuju princip nenanošenja štete ugledu i dostojanstvu ličnosti i da ne učestvuju u širenju neistina ili kontinuiranom zlonamernom narušavanju reputacije osoba o kojima izveštavaju,
5.prekršio je i tačku 3 Poglavlja VIII (Odnos prema izvorima), po kojoj su novinari/novinarke dužni da konsultuju što više izvora.
Odluka Komisije biće objavljena na sajtu Saveta za štampu (www.savetzastampu.rs) i dostupna javnosti.
OBRAZLOŽENJE
Ivana Petrović navela je u žalbi Savetu za štampu da u spornom tekstu, očito naručenom za diskreditaciju njenog imena i integriteta, kao kandudatkinje na Studentskoj listi za paralmentarne izbore, „od naslova pa do poslednjeg paragrafa nema ničeg istinitog već je očito reč o izmišljotinama i lažima”. Ukazala je na to da je dovođenje njenog imena u vezu sa Vidosavom Radomirovićem zapravo bizarno jer ona autorka serijala analiza „Savršeni projekat ili savršena pljačka” o zloupotrebama konkursa za javno informisanje u Nišu, u kojima je Vitko Radomirović jedan od glavnih aktera. Istakla je i da je ceo tekst ispisan „po sistemu rekla kazala, na osnovu navodnih izvora za koje je prilično jasno da su nepostojeći”. Navela je da je tekstom prekršeno više tačaka iz poglavlja Istinitost izveštavanja i Odgovornost novinara.
Redakcija portala „Republika.rs“ nije odgovorila na žalbu.
Članovi Komisije za žalbe ocenili su da tekst, uz uvrede, sadrži i niz konkretnih optužbi za nezakonito ponašanje, iznetih bez ijednog dokaza i bez pozivanja druge strane. Po mišljenju Komisije, prekršene su četiri od pet tačaka iz poglavlja Istinitost izveštavanja, pre svega one koja propisuju obavezu tačnog, nepristrasnog, potpunog i blagovremenog izveštavanja o događajima od javnog interesa i jasnog razlikovanja činjenica od komentara, pretpostavki i nagađanja. Sporni tekst je, suprotno Kodeksu, potpuno jednostran, bez ijedne proverene činjenice i bez izjava Petrović (ili Radomirovića), a sva nagađanja su predstavljena kao činjenice. Autor teksta tako, recimo, tvrdi da će Ivana Petrović u Skupštini odlučivati „prema njegovim instrukcijama“ i da Radomirović planira da preko nje „odlučuje o najvažnijim pitanjima“, iako je to čista spekulacija.
Tekst, takođe, sadrži i neosnovane optužbe sa elementima krivičnih dela: da je mesto na listi „kupljeno“, da je Radomirović zloupotrebio budžetska sredstva za kupovinu nekretnina u inostranstvu, da je kombi i zgradu kupio „gradskim parama“ i da nije isplaćivao minimalac novinarima. Sve je izneto bez ijednog dokaza, uz najavu da će „više“ biti objavljeno u narednim danima. Veći deo ovakvih tvrdnji predstavljao bi povredu Kodeksa i u odnosu na Radomirovića, ali budući da se on nije žalio, Komisija je razmatrala samo tvrdnje koje su se odnosile na podnositeljku žalbe.
Komisija je ocenila i da je u tekstu prećutano kako su kandidati Studentske liste biran (na plenumima fakulteta), što osporava tezu da je mesto „kupljeno“. Prećutano je i da li protiv Radomirovića postoji ikakav postupak zbog navodne zloupotrebe budžetskih sredstava. Ništa nije rečeno ni o profesionalnom radu novinarke Ivane Petrović.
Članovi Komisije imaju razloga da veruju da je prekršena i odredba po kojoj ekonomski i politički interesi izdavača ne smeju da utiču na uređivačku politiku na način koji bi za posledicu imao netačno, pristrasno, nepotpuno i neblagovremeno informisanje, budući da je tekst objavljen usred predizborne kampanje i usmeren je na kandidatkinju liste koju izdavači medija očigledno ne podržavaju. Osim toga, u tekstu nema ni jedne proverene informacije, koja je od značaja čitaocima, odnosno biračima, a tiče se kandidatkinje na izborima, pa je prekršena i odredba koja se odnosi na obavezu novinara/novinarki da rade u javnom interesu i da su odgovorni samo javnosti. Naprotiv, portal se, po svemu sudeći, rukovodio nekim i nečijim drugim interesima, a ne javnim, i odgovornost javnosti je podredio tim drugim interesima. To se može zaključiti i iz toga što je tekst zapravo deo serije napada na kandidate Studentske liste usred kampanje i očigledno služi političkim interesima vladajuće stranke, a ne javnosti. Komisija za žalbe je više puta do sada u sličnim slučajevima ukazivala na prekršaj ove odredbe Kodeksa.
Nazivanjem žaliteljke „marionetom političke medijske pijavice“ i „štićenicom“, kao i upotrebom sličnih termina i za druge aktere pomenute u tekstu, poput „beskrupulozni i primitivni lokalni kabadahija“, „blokaderi“ i „za šačicu para“, medij, suprotno Kodeksu novinara i novinarki Srbije, koristi uvredljivu i agresivnu retoriku i krši odredbu koja propisuje obavezu poštovanja etike i kulture javne reči..
Komisija podseća i da su, po Kodeksu, urednici odgovorni za celokupan sadržaj medija, pa time i za ceo sporni tekst, uključujući naslov, fotografije sa potpisima koji etiketiraju treće osobe i komentare čitalaca koji ponavljaju uvrede („Sramota je koga blokaderi stavljaju na listu“).
Sve ove povrede Kodeksa i način na koji je tekst napisan, kontekst u kojem je nastao, ukazuju na to da namera redakcije nije bila da informiše javnost i upozna ih sa detaljima iz biografije kandidatkinje sa jedne od izbornih lista, već isključivo njena diskreditacija. Žaliteljka se u tekstu ne kritikuje, već ponižava i etiketira, nesumnjivo zbog svog političkog angažmana, pa je time prekršena i tačka Kodeksa koja zabranjuje diskriminaciju, između ostalog, na osnovu političkog i drugog mišljenja.
Prekršena je takođe i tačka koja se odnosi na obavezu poštovanja principa nenanošenja štete ugledu i dostojanstvu ličnosti i neučestvovanja u širenju neistina. U tekstu se najavljuje i nastavak („dosta više u narednim danima“) i deo je serije sličnih tekstova o kandidatima jedne izborne liste. Komisija zato veruje da je reč o kontinuiranom zlonamernom narušavanju reputacije, koja je ovom tačkom Kodeksa zabranjena. Ivani Petrović se, i kao novinarki nanosi profesionalna šteta pitanjem zar je „nije sramota“ da bude „marioneta“.
Konačno, nije poštovana ni obaveza konsultovanja više izvora, jer se u tekstu ne navodi ni jedan izvor, sem paušalne tvrdnje da se Radomirović „hvali“, bez preciznijih infomacija o tome gde se to hvalio, kome i kada, kao i bez pokušaja da se od njega ili Petrović dobije bilo kakakv komenar u vezi sa iznetim tvrdnjama.
Komisija za žalbe posebno ukazuje na to da ovakvo „izveštavanje” predstavlja
opasnost po bezbednost podnositeljke žalbe, jer je Petrović fizički lako dostupna i bila je kandidatkinja u napetoj predizbornoj kampanji. Navođenjem mesta na kom se žaliteljka može pronaći, predstavljanjem kao pretnje svim građanima, optužbama za korupciju bez dokaza, rodno obojenim ponižavanjem („štićenica“, „marioneta“) i osporavanjem njenog novinarskog kredibiliteta, uz najavu nastavka kampanje, tekst koristi retoriku koja, može podstaći agresivno ponašanje i ugroziti bezbednost Ivane Petrović, a istovremeno predstavlja i kontinuirano zlonamerno narušavanje njene reputacije.
Beograd, 29. 10. 2026. Predsedavajuća
Jelena Petković